Naravno, do rujna sam već i zaboravio na taj prijedlog pa me obavijest od strane ravnatelja  prof. Roberta Polovića, da  je u tijeku rezervacija  i kupovina avionske karte pomalo uhvatila nespremnog. No kako bilo, u pravcu Litve, točnije  grada Klaipede, zaputio sam se u društvu gosp. Snježane Matan, stručnog učitelja za frizerke i učenica frizerske struke,Tajane Rački i Mirjane Belavić. One su naime, isto putovale na stručno usavršavanje u istu školu. Na put smo krenuli u subotu, 16. listopada 2010. letom iz Zagreba do Minhena, presjeli na avion od Minhena do Rige ( glavni grad Latvije ) pa opet presjeli na avion od Rige do Palange u Litvi. Palanga je gradić u blizini Klaipede gdje se nalazi aerodrom baš kao što je i zagrebački aerodrom u Velikoj Gorici. Dakle, krenuli smo iz Karlovca u 4,30 ujutro, a u Klaipedu smo stigli oko 22.00 navečer. Dočekani smo od strane koordinatorice projekta prof. Zanete Rebrovaite, koja nas je otpratila do studentskog doma gdje smo bili smješteni idućih 8 dana. Iako sam obavio domaću zadaću i pokupio sve dostupne informacije o Klaipedi, priznajem da sam po dolasku u sam grad i upoznavajući ga tijekom sljedećih 8 dana ostao vrlo ugodno iznenađen ljepotom, uređenošću i organizacijom života grada. Klaipeda je treći grad po veličini u Litvi i broji oko 200 000 stanovnika. Nalazi se na obali Baltičkog mora i vrlo je značajna trgovačka i ribrarska luka te brodogradilište,  jer se laguna u kojoj se nalazi skoro nikad zimi  ne zaledi. Prvo naselje na području današnjeg grada spominje se već u 7.stoljeću, a prvi službeni zapis o utvrdi Memele castrum datira iz 1252. Tijekom vrlo burne prošlosti današnja Klaipeda se zove Memel, što je najvjerojatnije teutonsko, odnosno prusko ime, a litvansko Clayopede se pojavljuje 1413. Kako je grad stoljećima bio dijelom pruskog, odnosno njemačkog carstva (stanovnici su se zvali memellanderi) i danas se često koristi Memel kao jedno od imena grada. To je grad vrlo očuvanih povijesnih zgrada koje datiraju od 13. do 18.stoljeća, a neke od tih zgrada imaju slikoviti poludrveni polucigleni način gradnje. Slična povijesna arhitektura se može vidjeti u Njemačkoj, Francuskoj, Engleskoj, Danskoj I Južnoj Švedskoj. Uglavnom u gradu se i danas osjeća „ prusko – njemački“ štih organizacije života i rada. Ulice su izuzetno čiste, gradski prijevoz vozi u minutu točno, u radno vrijeme na ulici je  vrlo mali broj građana, a u restorane i pizzerije se dolazi samo pojesti na brzinu i nazad na posao.

A sad malo o školi koju smo posjetili.

Dakle škola se zove: Klaipėdos siuvimo ir paslaugų verslo mokykla na litvanskom jeziku ili Klaipeda Dressmaking and Service Business School na engleskom, a u našem slobodnom prijevodu bi to bilo  srednja škola za krojački zanat i poslovne usluge u Klaipedi. Mladi litvanci u osnovnu školu idu 10 godina, a ova strukovna škola im pruža mogućnosti školovanja u trajanju od 3 godine i to za: krojača, fizrera, dizajnera unutrašnjeg uređenja, računalnog opreatera, cvjećara, blagajnika i računovođu i neke programe  smanjenih menadžerskih poslova čije nazive je jednostavno nemoguće prevesti. Nakon završene tri godine učenici mogu u ovoj školi nastaviti izobrazbu još dvije godine i to za dizajnera unutrašnjeg uređenja, modnog dizajnera, računalnog operatera, blagajnika i računovođu te organizatora rada za male tvrtke. Za izuzetnu kvalitetu i standard visokog obrazovanja škola je nagrađena imenom gimnazije. U ovom trenutku  obrazuje oko 700 učenika koje podučava 60 nastavnika, pedagoga i stručnih voditelja. Školski radni dan u Klaipedi počinje u 8.10 i traje do 15.40. Odmori između satova su po 10 minuta s velikom pauzom za ručak od 11.40 .

Soboslikarsko –ličilački dijelovi struke su uvršteni u program dizajnera unutrašnjeg uređenja gdje se praktični dijelovi izvode uglavnom na uređenju i oplemenjivanju studentskog doma koji je u vlasništvu škole.

Zanimljivost škole je u tome da je preko 90% čine učenice, tako da je od 90 dizajnera unutrašnjeg uređenja samo njih 10 muških. Elementi učenja odnosno predmeti koje  ti dizajneri uče vrlo malo se podudaraju s predmetima naših soboslikara-ličilaca.

Mladi litvanci se uglavnom pripremaju za viši stupanj dizajnera pa čak i za umjetničke akademije jer u tijekom ovog školovanja uče i crtanje, slikanje, rad u raznim računalnim programima za crtanje i dizajniranje itd. Jedine sličnosti su u dijelu praktičnog naukovanja odnosno obojenju zidova ili stolarije, a i to je kod njih podčinjeno održavanju zgrade ili ukrašavanju zidnih ploha samostalnim elementima.

Ja sam osobno obišao nastavu  crtanja i kreiranja, kaligrafije ( pisanje slova kistom i perom ), teorije slikarstva i boja , materijala i tehnologije za unutrašnje uređenje, elemenata kompozicije za dizajn te umjetničko uređenje površina. Ovo posljednje je u stvari neka vrsta soboslikarsko – ličilačke prakse. Uglavnom sam svaki dan prisustvovao nastavnim procesima u školi ili na praktičnoj nastavi od 8,30 ujutro do 16,00 popodne.       Osim pretežno ženske populacije među učenicima, interesantno je spomenuti da se završetak nastavnog sata ne oglašava nikakvim zvučnim signalom ( zvono npr.), već učenici i profesori potpuno normalno završavaju ili započinju rad prema osobnim satovima. U svakoj učionici je po najmanje jedno računalo za učenike pored računala od profesora, a učionice strukovnih predmeta su opremljene poput naših informatičkih učionica. Za vrijeme odmora bilo mi je skoro neugodno zbog nedostatka urlanja, dovikivanja, lupanja vratima, dobacivanja stolicama i sličnim ponašanjima uobičajenim u našoj školi. Na zidovima učionica i hodnika škole nisam uspio zamijetiti niti jednu „ zabilješku „ , ime ili bilo kakvu crticu. Isto tako, profesori su bili jako začuđeni našim pojmom „neopravdani sat „ jer oni toga jednostavno nemaju. Prema njihovim riječima, učenici nemaju razloga neopravdano odsustvovati s nastave. Nastavni imenici za cijeli razred ne postoje, već se vodi evidencija po predmetima. Tako da je to slično našim radnim mapama, npr. imenik za Tehnologiju zanimanja, soboslikar-ličilac,1B.

Uvidom u ovih nekoliko impresija (cjelokupni dojam bi bio predugačak) možete zaključiti da je njihova srednja strukovna škola ostavila na mene jedan izuzetno pozitivan utisak, kako u pogledu kulture ponašanja tako i u opremljenosti i organizaciji nastavnog procesa. Nakon 7 dana boravka u toj školi u Karlovac sam se vratio bogatiji za jedno veliko životno iskustvo, znanjem o mogućnostima za bolji i kvalitetniji rad i naravno s desetak novih prijateljstava započetih na dalekoj obali Baltika u jesen 2010.godine.

Galerija slika